30. 5. 2011.
27. 5. 2011.
8.
Danas nisam uradio ništa. Ništa što sam, niti što je izgledalo da sam. Grešio sam u svim koracima, reči su se saplitale jedna o drugu i odustajale i od vezivanja. I od značenja. I od mene. Znao sam šta želim, i uporno verovao da je to moguće. Ali sam zaboravio da prestanem da mislim kako je dovoljno. A onda me je sećanje setilo da moram da udarim rukom o zemlju. I saznam.
4. 5. 2011.
Пријавите се на:
Постови (Atom)