Držim olovku na udaljenosti od sunca, toliko tek.. Da me ne zabole sećanja.. Mislim da sam stigla tamo gde sam naumila.. Davno, i kao za tren.. Pesma koju spazim da izlazi iz mene, svaki put kada odlučim da se obratim.. Ili poželim nešto da kažem.. I čujem.. Pesma: